Operirala sam desno koljeno već 2 puta. Nakon 10godina bavljenja sportom. 
1.operacija patela (iščašenje patele) vraćena je na mjesto .. nakon pola godine 2.operacija meniska i hrskavice 
I nakon svega opet bolovi ..vježbe za kvardiceps su previše bolne pa ih ne radim više .. Moj ortoped kaže da je to normalno .. ne bavim se nikakvim sportom nakon 1. operacije i ne radim teže fizičke poslove .. uradila.sam magnet 
Zaključak je: 
Znaci hondromalacije hrskavice patele (gr.I po Outerbridgu) 
Hondralna lezija hrskavice patele medijalne artikualacijske plohe 
Visoka patela (patela alta) 
.. Na šta magnet upućuje i šta da radim jer više sama neznam kako si pomoći?

Općenito, bolnost koljena poradi hrskavičnog oštećenja, a naročito na pateli, zahtjeva kompleksniji pristup liječenju, poglavito vježbanju, od samog jačanja mišića.

Naime, na djelu je jedan refleks, koji kada je prisutna bolnost koljena, putem leđne moždine, direktno smanjuje maksimalnu snagu kvadricepsa. Tome je tako, jer tijelo smanjenom snagom pokušava smanjiti silu koja djeluje na oštećenu hrskavicu. No, vježbanje u bolovima, pojačava taj refleks, te radi uprvo suprotno od željenog- direktno slabi mišić. Ako pak ne radimo vježbe, mišić će oslabiti i bez ovog refleksa. Osim toga, smanjenim kretanjem, metabolizam hrskavice se urporava, te ona postaje dodatno osjetljivija na pritisak, što povećava bolove, i opet slabi mišić. Pat pozicija.

Ova se situacija može sanirati kombiniranjem dvije vrsta aktivacije koljena i okolne muskulature. Prvi je aerobno vježbanje, konkretno vožnja statičkog bicikla sa minimalnim opterećenjem. Takva kretnja ubrzava metabolizam hrskavice, te smanjuje njenu preosjetljivost. Potom se započinje sa prvim bezbolnim i indirektnim, a potom i direktim snaženjem kvadricepsa, a u konačnici se vježbe i dodatno intenziviraju.

Na opisanom putu neke metode manualne terapije mogu biti od koristi (mobilizacija/manipulacija patele i koljena, okidačke točke, fascijane manipulacije). Izokinetičko vježbanje može značajno skratiti vrijeme oporavka, jer ono minimalizira pritisak na patelu za vrijeme mišićne aktivacije.

„Nakon učinjene MR desnog koljena, zaključak degenerativno promjenjene meniske sa horizontalnom i okomitom rupturom stražnjeg roga medijalnog meniska.

Radim kao trgovac i imam užasne bolove u koljenu. Nakon sat dva stajanja imam osjećaj koda mi se koljeno ukočilo.
Molim Vaše mišljenje da li treba operirat ili ne. Imam 45 godina.“

Meniskusi u koljenu imaju dvije uloge. Jedna je poboljšanje stabilnosti koljena na način da svojim oblikom i smještajem od plitkog čine duboki tanjur. U tom smislu zglobna čašica postaje dublja, te je ograničeno proklizavanje glavice.
Druga je amortizacija. Kada uklonimo vanjski (lateralni) meniskus, istraživanja su pokazala da je stres na zglobnu hrskavicu za 2-3 puta veći.

Operativni zahvati na meniskusima izvode se putem artroskopije i mogu biti jednostavno uklanjanje oštećenog dijela ili cijelog meniskusa. Alternativno, moguće je pokušati sašiti meniskus, ali to je rješenje pogodno za vrlo mlade ljude, te pri specifičnim oštećenjima, a i tada treba nešto sreće da se zarastanje i dogodilo.

U konkretnom slučaju jasno je da od šivanja nema koristi. Ako meniskusi zaista izazivaju smetnje, tada je jedino rješenje uklanjanje oštećenih dijelova. Važno je ovdje pitanje uzrokuju li zaista ta oštećenja bolove ili su već na djelu početne degenerativne promjene na zglobu i hrskavici, pa onda na magnetskoj rezonanci najviše strše oštećeni meniskusi? Da bi smo doznali odgovor na to pitanje, temeljiti pregled treba biti obavljen, te barem jedan pokušaj fizioterapije sa ciljem poboljšanja lokalne cirkulacije i mišićne snage. Ako takav postupak dovoljno smanji simptome, prestaje potreba za operacijom. Naime, osim vrlo iznimno, na operaciju meniskusa ne može se zakasniti. Na ovaj način izbjegavamo neugodne situacije u kojima je stanje po meniskotomijama u smislu bolova i ostalih smetnji, isto kao i prije operacije. Jer posve je moguće da oštećenje meniska ne uzrokuje i bol.

Imam 45godina i posljednje dvije godine povremene bolove u oba koljena. U zadnja dva mjeseca jače me boli desno koljeno, pa sam išao na pregled i ortoped mi je rekao da imam umjerenu artrozu.

Tražio sam po Internetu, pa sam vidio da se daju matične stanice u koljeno, koje popravljaju hrskavicu. Imate li iskustva sa pacijentima koji su primili matične stanice?

U tom smislu, dosadašnja istraživanja o utjecaju matičnih stanica na artrozu sprovedena su u glavnom na malom broju ispitanika, te konačnog recepta za to u kojoj fazi artroze i da li uopće ova metoda liječenja jest efikasna, nemamo. Čak i autori onih studija koje tvrde da su benefiti znatni, priznaju da oni traju najviše 2 godine po terapiji.  Ako se pak odlučite za takav tretman, ne zaboravite da jedino dokazani postupak kod artroze, potvrđen na desecima tisuća pacijenata, a koji smanjuje bolove, prorjeđuje posjete liječniku i odgađa operacije je redovna i prilagođena fizička aktivnost, dakle rekreativni sport.

Znači bavim se atletikom vec desetak godina, trenutno imam 20 godina. Ove godine sam operirao oba koljena. Imao sam artroskopiju zbog redukcije plice synovialis i redukcije spleta Hoffing masnog tkiva, dijagnoza: oboljela mjesta patelarni tendinitis i ACL, operacije su bile u ožujku i krajem svibnja.

Odradio sam fizikalnu terapiju i svakodnevno vježbam uz plan DNS stručnjaka iz Rijeke, ali i dalje imam bolove. Cilj mi je vratiti se što prije u trčanje zbog sportske stipendije. Savjet? Hvala!

Bol s prednje strane koljena u trkačkim i skakačkim disciplinama poseban je problem o kojem su napisani brojni znanstveni radovi i knjige. Naša struka nastoji proniknuti u uzroke takvih smetnji, koji nisu uvijek jednostavni i lokalizirani samo na koljenu.

Naime, bolnost u prednjem dijelu koljena u sportaša uvijek je rezultat prenaprezanja tkiva u susutavu za opružanje koljena. Razumijemo da je intenzivni trening u pravilu uzrok tog prenaprezanja. No isti trening neće uzrokovati i prenaprezanje kod svih sportaša. To će reći da inidividualne razlike u različitim aspektima forme i funkcije tijela mogu doprinjeti razvoju upale i bolova. Tako, osim stanja na samom koljenu, neke specifičnosti na kuku, stopalu i kralježnici mogu stvoriti okruženje u kojemu se stres od treninga ne distribuira ravnomjerno, već se fokusira na koljenu, uzrokujući bolnost.

Operacija je, vjerujem, sanirala lokalni problem. U ovom slučaju unutarnje nabore na zglobnoj čahuri i masni amortizacijski jastučić koji zovemo Hoffino tijelo. Moguće je da je je zaostala krutost kukova, promjenjena kinematika kralježnice ili neko drugo od mnogih mogućih stanja, koja sama po sebi ne bole, ali povećavaju stres kod trčanja. Također je moguće da postoperativni ožiljci, kako unutarnji, tako i vanjski, stimuliraju bolne receptore, te na taj način podržavaju bolnost.

Preporučam pregled iskusnog sportskog fizioterapeuta. On bi trebao biti u stanju procijeniti koje su od mogućih smetnji prisutne kod vas, savjetovati vam kako da ih sanirate, te tako uklonite bolnost.

Na magnetu su mi pronašli rupturu prednjeg križnog ligamenta. Ortoped kod kojega sam bio po mišljenje kaže da bi trebela operacija i stavljanje novog ligamenta (od tetiva). Mene to koljeno boli samo kada duže čučim ili klečim.

Čitao sam u jednom vašem članku da se ne mora uvijek operirati kada pukne taj ligament. Što mi savjetujete?

Pacijente sa rupturom prednjeg križnog ligamenta dijelimo u dvije velike skupine po dobi. U prvoj su mladi ljudi do 30g., kod kojih savjetujemo operaciju, bez obzira na njihovo trenutno stanje. Naime, dugotrajna nestabilnost koljena koja je rezultat nedostatka ovog važnog ligamenta, gotovo neminovno vodi u degenerativne promjene, a ako se one pojave vrlo rano u životu, njihove posljedice mogu biti takve da je liječenje teško, zahtjeva višestruke operativne zahvate i dugotrajnu rehabilitaciju. U drugoj su pacijenti od 40g. na dalje, kod kojih nije najvažnije pitanje imaju li ligament, nego da li imaju epizode nestabilnosti u svakodnevnim ili sportskim aktivnostima. Takvo stanje nazivamo manifestna nestabilnost, a oni koji ju imaju znaju da im ona značajno smanjuje kvalitetu života, te je kod njih operacija preporučljiva. Ako takve, manifestne, nestabilnosti nema, moguće je posve normalno živjeti i bez kirurškog zahvata, uz odgovarajuće vježbanje. Pacijenti od 30-40 godina života predmet su individualnog pristupa, te se odluka donosi od slučaja do slučaja, a važna informacija u donošenju te odluke je i kojim  se sportom pacijent bavi. Ako on uključuje nagle promjene pravca kretanja u punoj brzini, ili je posrijedi kontaktna igra (nogomet, skijanje, košarka, tenis…) operativna stabilizacija bila bi preporučljiva.

I sam sam ostao bez prednjeg križnog tijekom jedne malonogometne utakmice kada sam imao 37 godina. Kako bez nogometa mogu, a zadovoljavajuća fizička aktivnost obuhvaća trčanje i teretanu, nisam operiran, redovito vježbam i do danas nemam značajnijih smetnji na tom koljenu. Da je nogomet moja strast, bez koje ne mogu, sudbina bi bila drugačija.

Pozdrav,
Prije dva dana kćer mi je udario auto, pri čemu je dobila ozljedu napuknuća čašice na koljenu.
Jučer je urađena operacija.
Molim vas za mišljenje što treba dalje da radimo da bi imala što manje posljedice?

Fraktura patele, odnosno puknuće čašice koljena ozbiljna je ozljeda, kojoj je potrebno vrijeme i strpljenje da bi potpuno zacijelila.

U prvoj je fazi najvažnije slijediti upute kirurga i biti u imobilizaciji onoliko koliko je potrebno, a to je najčešće između 4 i 8 tjedana. U koliko tip operacije dozvoljava, fizioterapija može krenuti odmah po skidanju šavova sa ciljem održanja snage mišića i stimulacije cijeljenja. Po skidanju imobilizacije i dozvoli kirurga za opterećenje koljena, započinje intenzivni dio oporavka sa ciljem uspostave pune funkcije koljena.

Najčešći problemi s kojima se susrećemo tijekom postoperativnog oporavka su otežano pregibanje koljena, bolnost pri pokretanju i uporno oticanje. Valja razumjeti da čim je pukla kost, istovremeno je pukla i hrskavica koja je na njoj. U pravilu kost zarasta brže od hrskavice, te tom problemu treba posvetiti posebnu pažnju u rehabilitaciji. Osim toga, sama trauma dovodi i do oštećenja drugih struktura koljena, koje nije potrebno kirurški liječiti, ali je nužno na njih obratiti pažnju postoperativno. U svakom slučaju, vodstvo i savjeti iskusnog fizioterapeuta bili bi od velike pomoći.

Prije 7 dana sam pala na betonu, udarila sam desnim koljenom i lijevom nogom malo ispod koljena, sutradan sam osjetila kao da mi je na tom mjestu na lijevoj nozi otečeno, s desnim koljenom je sve u redu. Na mjestu udarca lijeve noge kada prijeđem rukom osjećaj je kao kada noga utrne, pa prelazite preko nje rukom, a na pritisak na tom mjestu dolazi do probadajuće boli. Neometano se krećem, hodam, nema nikakvih problema dok ne dotaknem mjesto udarca. Bol i “otečenost” su istog intenziteta i nakon 7 dana. Na površini nema ničega, ne vidi se da je otečeno i nema masnice. Ne znam što je u pitanju i što trebam napraviti, čekati da prođe ili je nešto za liječenje?

Periferni živčani sustav sastavljen je od mreže živaca, koji se granaju u sve sitnije ogranke. Takva građa omogućava „skupljanje“ senzoričkih informacija iz cijele površine kože, kao i iz tkiva u dubini. Prilikom trauma (udaraca, izvrnuća, uganuća, istenguća), osim drugih mekih tkiva i kostiju, znaju stradati i živci. U ovom slučaju radi se o manjoj živčanoj okončini ispod kože, koja je oštećena udarcem, te vjerojatno i majim hematomom.

U velikom postotku sličnih situacija, osjećaj utrnutosti i pojačane bolnosti na pritisak prolaze same po sebi i ne trebaju nikakvo liječenje. Do punog oporavka trebaju proći tjedni, rjeđe mjeseci. U koliko želite, proces možete ubrzati blagom masažom samog mjesta na kojem osjećate smetnju i njegove okolice 5 minuta dva do tri puta na dan. Važno je da masaža bude nježna. To će pospješiti resorpciju eventualno prisutnog hematoma, te poboljšati cirkulaciju u okolini oštećenog živca, što bi sve skupa trebalo ubrzati oporavak. Takva, prolazna oštećenja perifernih živaca zovemo neuropraksija.

Operirala sam medijalni meniskus 21.10. u Lovranu. Doktor je rekao da je samo očistio dio koji je puknuo, da je hrskavica zdrava kao i koljeno općenito je ok (bila sam na kontroli nakon mj.dana). Međutim, kad hodam mene koljeno i dalje boli i dalje mi je nakon dužeg stajanja problematično.

Tjedan dana nakon zahvata sam se vratila na uredski posao i normalno, obavljam kućanske poslove, ali jos uvijek sa ortozom i uz bolove. Molim Vas da mi date neki savjet. Da li su još uvijek normalni otok i bolovi?

Artroskopija je minimalno invazivni operativni zahvat koji se odvije kroz dva (a ponekad i više) malih otvora, specijalim instrumentima. U pravilu, ako je zahvat obuhvaćao samo „čišćenje“ oštećenog dijela meniska, oporavak je brz, te unutar 3-6 tjedana i bez dodatne terapije koljeno se vraća u punu funkciju. Ponekad taj povratak treba pomoći ili potaknuti.

Naime, ma kako mali otvori za operaciju bili, te ma kako mali zahvat izveden, operacija je trauma za koljeno. Ista onakva kakva bi bila i udarac u sami zglob. Evolucijski, obrambeni mehanizmi u našem sustavu za pokretanje ne razlikuju operaciju od druge trauma, te se ponašaju isto u oba slučaja. Tako svaka bol u okolini zgloba direktno slabi brzinu mišićne kontrakcije i njihovu snagu, a kao pokušaj tijela da smanjenom mišićnom aktivacijom, smanji potencijlnu dodatnu štetu. Kao posljedica javljaju se mikronestabilnosti u koljenu, koje iritiraju tkiva oštećena ili podražena operacijom, što pojačava bol, što dodatno slabi mišiće i tako u krug. Kada se to dogodi, kao što je vjerojatno u ovom slučaju, odgovarajuća fizioterapija je preporučljiva.

Pored uobičajene baterije umirujućih fizikalnih procedura najvažnije je aktivirati mišiće u okolini koljena u bezbolnoj zoni, te stimulirati propriocepciju (brzinu njihove aktivacije). Na taj način smanjuju se mikronestabilnosti, te iritacija mekih tkiva, te tako postupno dozvoljava kompleksnom sustavu koljena povratak u optimalnu funkciju.

Fizički vrlo aktivan pacijent, star 48 godina, koji redovito trči, skija i planinari, imao je smetnje sa desnim koljenom, čiji je uzrok bio oštećen meniskus.

Učinjena je artroskopska operacija, prilikom koje je odstranjen oštećeni dio meniska i pronađeno omekšanje dijala hrskavice u koljenu.
Sada se oporavlja dobro i pita što mu je činiti da se što prije može vratiti u svoju intenzivnu fizičku aktivnost.

U ovom slučaju, kirurg je učinio simptomatološko liječenje. To će reći odstranio je dio meniskusa koji je stvarao smetnje. Uloga meniska je dominantno da amorizira stres pri svakodnevnim i fizičkim aktivnostima. Djelomično ili potpuno odstranjenje smanjuje ukupnu amortizacijsku aktivnost koljena i čini ga osjetljivijim na fizički stres. Pronalazak dodatnog oštećenja (omekšanja) hrskavice, povećava tu osjetljivost. Pojednostavljeno, nakon operacije koljeno nije „kao novo“. Ono će u početku raditi manje smetnje no prije zahvata, ali je njegova mehanika promjenjena.

Cilj postoperativnog tretmana kod ovakvog pacijenta, svakako je uspostava normalne biomehanike kroz odgovarajuće vježbanje sa ciljem prirasta apsolutne i repetitivne mišićne snage i propriocepcije, zatim cirkulatorni trening i stimulacija hrskavičnog metabolizma. Ovaj postupak, a u zavisnosti od individualnih razlika, može trajati od jednog do nekoliko mjeseci.

Također, važan dio prevencije novog ozlijeđivanja, ili daljnjeg napredovanja hrskavičnog oštećenja jest edukacija pacijenta o opterećenju koje koljeno nakon fizičkog oporavka može podnjeti, potom koje su aktivnosti visoko, a koje nisko rizične za sadašnje stanje zgloba. To ne znači nužno odustajanje od dosadašnjeg životnog stila, već više kontrola vršnih opterećenja, naročito u fazi lokalnog i općeg umora. Ovaj postupak sličan je učenju vožnje automobila na sliskoj podlozi. I dalje je moguće voziti ga i to brzo i dugo, ali je preporuka da se opreznije i sporije ulazi u zavoje, te se u procesu usvajaju dodatne vještine.

Jedan čitatelj koji radi vrlo intenzivan fizički posao, a uz to ima i adrenalinski hobi koji je također fizički zahtjevan, ima bolove u desnom koljenu. Magnetska rezonanca pokazala je između ostalog, oštećenje oba meniska, te stanjenu zglobnu hrskavicu sa oštećenjima na više mjesta u zglobu. Njegov je upit hoće li mu predložena artroskopska operacija sa ciljem sanacije meniskealnih oštećenja pomoći tako da se i dalje može baviti svime kao i do sada. Ima 48 godina.

Nalaz magnetske rezonance upućuje na degenerativne promjene u koljenu, što će reći, početnu artrozu. To znači da amortizacijski mehanizmi koljena (hrskavica i meniskusi) ne mogu podnjeti ukupan stres kojima su izloženi, te akumuliraju mikrooštećenja koje tijelo ne može sanirati, što rezultira promjenom fizikalnih svojstava tih tkiva, kao što je vidljivo na magnetu, a još će se bolje vidjeti prilikom artroskopije.

Operacija možda može pomoći oko bolova, ako su oni uzrokovani meniskealnim oštećenjima (što bez pregleda nije moguće reći). No, taj zahvat neće koljeno promjeniti na način da može podnjeti ista opterećenja koja su dovela do oštećenja. Ukratko, vaša fizička aktivnost se mora modificirati. U protivnom, sva je prilika da će se degenerativni procesi ubrzati.

Modifikacija fizičke aktivnosti započinje sa vođenjem dnevnika treninga, do u detalje. Potom se učini pregled, te specifična testiranja. Zatim se odrede ciljevi u fizičkim performansama koje tijelo treba zadovoljiti, te se utvrđuje optimalan trenažni proces za dostizanje tog cilja. To podrazumjeva „čiščenje“ treninga od nepotrebnog stresa, uključivanje preventivnih i profilaktičnih trenažnih postupaka poput aerobnih treninga niskog intenziteta, istezanja, propriocepcije, balansiranja snage mišića… Također se određuje dnevni, tjedni i mjesečni plan odmora. Moguće je zahvatiti i u prehrambene navike. Sve to u cilju pomoći tijelu i koljenu da održi fizičke peroformanse ili ih poboljša, ali da u isto vrijeme smanjimo stres na ozlijeđena tkiva.

“Bavim se nogometom i problem trkačke potkoljenice imam već 3 godine. Bol osjećam na obje noge, na lijevoj intenzivnije. Tokom hodanja ne osjećam bol, ali čim počnem s nekim bržim kretanjem od hodanja nastaje problem. S njim se mučim već 3 godine i u tom periodu sam probao svakakve terapije. Masaže od strane fizioterapeuta, terapije udarnim valom, kiropraktičar, energetske terapije, terapije opuštanja tijela, led, blato, toplo-hladna voda, video analiza trčanja, movalis tablete, itd.. sve redom neuspješno.
Kada nastupi stanka između polusezona uzmem si odmor i nakon što ponovno počnu pripreme za sezonu u početku nemam bolova i onda se nakon nekog perioda oni ponovo pojave.
Ne znam više što pokušati i napraviti?”

Tzv. trkačka potkoljenica sindrom je prenaprezanja i predstavlja akumulaciju mikrooštećenja tkiva, koje tijelo nije u stanju sanirati u vremenu koje mu je na raspolaganju za oporavak. U konkretnom slučaju, lokalizacija bola i upala, a kao posljedica prenaprezanja je sa unutarnje strane potkoljenica. Mišić tibijalis posterior koji je centar ovog problema zadužen je za balans i održavanje stabilnosti zgloba pri trčanju.

Iz opisa simptoma vidljive su dvije činjenice. Prva je da lokalna terapija ne daje rezultate. Drugi je da se simptomi potpuno povlače poslije dužeg odmora. Ovo drugo posebno je važno jer govori da trajne promjene na tkivima nisu nastupile, usprkos dužini trajanja simptoma.

Kumulativni stres se može u ovom slučaju pokušati smanjiti na dva načina. Prvi podrazumjeva pregled sa ciljem procjene pokretljivosti svih zglobova na donjim ekstremitetima (kukova, koljena, gležnjeva), jer krutost jednog ili više njih direktno i značajno povećava stres na tibijalis, te potom fokusirano vježbanje sa ciljem uklanjanja te krutosti (iz našeg iskustva kuk i gležanj su najčešće u problemu). Drugi je promjena tehnike trčanja u suradnji sa atletskim trenerom specijaliziranim za sprint. Iako zvuči jednostavno, promjena načina na koji se trči u sprint ili mijenja pravac kretanja zahtjeva vrijeme i fokus, kao i stručno vodstvo.

Prije 4 godine bio sam kod Vas zbog uznapredovale artroze koljena. Tada ste mi dali vježbe i naučili me kako da ih radim. Moram Vam reći da stvarno redovito vježbam i u glavnom nemam većih problema od tada. Ono što mi nije jasno, kako je moguće da nemam bolove odmah poslije vježbanja i još dan-dva poslje, a ako ne vježbam nekoliko dana bol se vrati? Kako je moguće da mišić ojača ili oslabi tako brzo?

Iako kolokvijalno artrozu definiramo kao „trošenje hrskavice“, taj izraz nije točan. Kako sam već pisao na ovim stranicama, artroza je kompleksno oboljenje koje zahvaća cijeli zglob, sve do kostiju. Bol, s druge strane, može i ne mora biti vezana direktno za oštećenje hrskavice. U njen nastanak može biti uključen jedan ili više različitih faktora. Kao što zna većina pacijenata sa artrozom, bolovi se, neovisno o tome što se proces nikada ne zaustavlja, mogu bez jasnog povoda pojaviti, te isto tako bez vidljivog uzroka i nestati, da bi se nakon nekog vremena vratili.

U konkretnom slučaju vjerojatno se radi o boli poradi manje nestabilnosti koljena zbog artroze. Naime, „trošenjem“ i stanjenjem hrskavičnog pokrova, zajedno sa promjenom oblika kostiju, sama se zglobna tijela približavaju. To znači, da su ligamenti, koji su nekad bili napeti i pasivno stabilizirali zglob, sada labavi i nemaju tu funkciju. Labavi zglobovi su kao i razvezane vezice na cipeli u kojoj hodate. Ona će vas prije ili kasnije nažuljati. Upravo se to i događa kod jednog dijela pacijenata sa artrozom. Ta nestabilnost postaje glavni generator bolova. To je lako dijagnosticirati upravo reakcijom na vježbanje. Ako dođe do poboljšanja koje traje od nekoliko sati do nekoliko dana, vjerojatno je riječ upravo o opisanom fenomenu. Ono što vježbe čine jest da stabiliziraju zglob kroz dva mahanizma- povećani mišićni tonus i stimulaciju proprioceptivnog odgovora.

Kod uznapredovale artroze imamo samo dvije opcije. Redovito vježbanje, ako djeluje, dok god djeluje u uklanjanju ili dovoljnom smanjenju bolova, ili ugradnja umjetnog zgloba (artroplastika).

Nedavno je pomoć zatražio jedan nogometaš, nekoliko dana nakon udarca u natkoljenicu, koji je zaradio na utakmici. Dva dana nakon ozljede, prednji mišić na natkoljenici je bio bolan, te malo otečen, kada je učinjena gruba masaža u klubu, koja se kolokvijalno naziva i „razbijanje hematoma“, da bi dan nakon toga otok natkoljenice bio još veći, te je potom uslijedila i punkcija hematoma.

Na pregledu u našoj ambulanti, ultrazvučno je vidljiva veća ruptura mišića, sa pratećim otokom. Uobičajeno ovakve ozljede traže nekoliko tjedana odmora od sportskih aktivnosti, uz odgovarajuću fizioterapiju.

No što je sa tehnikom „razbijanja hematoma“? Ta ideja je vrlo stara i u sportskoj je fizioterapiji od kada sama sportska fizioterapija i postoji. Logika iza takve terapije jest da lokalni hematom (krv koja se nalazi u tkivu, a kao rezultat ozljede krvne žile kod rupture ili kontuzije mišića) treba potaknuti da se proširi na što veće područje, kako bi se lakše resorbirao. To nastojanje ima podlogu u fiziologiji, te kada se radi na odgovarajući način, ima potencijala značajno skratiti ukupno trajanje liječenja i ubrzati povratak u sport. Problem je tajming i doza ili intenzitet takve „masaže“.

Da bi smo bili sigurni da je ozlijeđena krvna žila zacijelila potrebno je vrijeme, najmanje 48, a još bolje 72 sata od ozljede. Ako krvna žila nije zacijelila, bilo koja, a posebice gruba masaža može potaknuti ponovno krvarenje, povećanje hematoma, te pogoršanje ozljede, što se, vjerojatno, dogodilo u konkretnom slučaju.

Izrazito gruba masaža, čini dodatnu traumu na sva tkiva pod pritiskom, uz reaktivni otok, čak i kada on nije vidljiv golim okom. Tako traumatizirana tkiva u okolini hematoma SMANJENO resorbiraju hematom, naprosto stoga jer su i sama ozlijeđena i „zaokupljena“ vlastitim cijeljenjem.

Stimulacija delokalizacije posttraumatskog hematoma (njegovo širenje na veću površinu) kroz masažu i druge manualne tehnike radi se malim do umjerenim pritiskom kroz duže vremensko razdoblje. Tako učinjena terapija nema destruktivnu komponentu i direktno smanjuje vrijeme oporavka.

Pred 4 godine ozljedio sam koljeno (ruptura prednjeg križnog ligamenta) i pred cca mjesec dana sam ga ponovno ozljedio i došlo je do rupture stražnjeg roga medijalnog meniskusa.
Zanimalo bi me je li mi jedino rješenje operativni zahvat na koljenu budući da je sada nestabilnije nego prije ili je moguće poboljšati stanje nekakvom fizikalnom terapijom?

Prednji križni ligament iznimno je važan dio sustava stabilizacije koljena. Bez njega, prilikom kretanja dolazi do mikronestabilnosti koja kroz vrijeme može  uzrokovati degradaciju hrskavice i pojavu artroze. Intenzivnije fizičke aktivnosti, ili nagle kretnje pod opterećenjem uzrokuju jasne epzode nestabilnosti, koje imaju potencijal oštetiti meniskuse.

U konkretnom slučaju izraz „koljeno mi je nestabilnije nego prije“ ukazuje na pravi problem. Oštećenje meniskusa samo je njegov simptom. U tom smislu, moguće je pokušati učiniti fizioterapiju sa ciljem uklanjanja bolnosti. U zavisnosti od cijelog niza faktora, ona može biti vrlo uspješna. U slučaju njenog neuspjeha, moguće je učiniti i samo artroskopiju unutar koje bi se odstranio ozlijeđeni dio meniska i tako smanjila bolnost. No osnovni problem nestabilnosti koljena ostao bi netaknut, kao i rizik od budućih sličnih ozljeda.

Dva su moguća pristupa sanaciji simptoma nestabilnog koljena. Prvi je konzervativni. On uključuje listu sportskih i fizičkih aktivnosti koje treba izbjegavati u kombinaciji sa redovitim vježbanjem kojemu je za cilj barem djelomično kompenzirati mišićnom snagom nedostajuću ligamentarnu stabilizaciju. Dobra je strana ovog pristupa izbjegavanje operacije i duge rehabilitacije. Loša je život sa značajnim ograničenjima.

Drugi je operativni zahvat rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta. Sama operacija danas je rutinski zahvat, ali oporavak od nje traje i do godine dana. Dobra strana operacije je život bez ograničenja u konačnici. Loša je duga rehabilitacija i moguće komplikacije (danas vrlo rijetke), kao i kod svakog kirurškog pristupa.