Lažno skakačko koljeno

U mnogim slučajevima postoje iznimke. Jedna od takvih je skakačko koljeno (klikni za čitanje).
Pravo skakačko koljeno karakterizirano je bolom pri pokretanju i na dodir lociranim ispod ili iznad patele. Ta se bol javlja pri fizičkim naporima i poslije njih, te je obilježena dugim trajanjem i slabom reaktivnošću na postojeće terapijske metode. No, postoje situacije u kojima je prisutna tipična bolnost, a ultrazvuk pokazuje na promjene tetive na tipičnom mjestu, uz jednu iznimku — malu upalu vidljivu kao slabu ili izostajuću dopler aktivnost. Dodatna razlika je da odmor od fizičkih aktivnosti rijetko donosi olakšanje, te se lokacija bolnosti zna mijenjati, iako u relativno malom prostornom okolišu. U jednog dijela lažnih skakačkih koljena bolnost zna varirati u intenzitetu, neovisno o fizičkoj aktivnosti, ili se na kraća vremenska razdoblja potpuno povući, da bi se ponovno javila u punoj snazi, također neovisno o fizičkim naporima. Jedan od najvažnijih dijagnostičkih postupaka za razlikovanje pravog od lažnog skakačkog koljena ujedno je i terapijska procedura, a to je mobilizacija, odnosno manipulacija patelofemoralnog zgloba — spoja između same patele i utora na butnoj kosti po kojoj patele klizi pri pokretanju i fizičkim i sportskim aktivnostima. Ako se radi o lažnom skakačkom koljenu i ako je zahvat na pateli učinjen precizno, dolazi do instant smanjenja simptoma, ponekad i do njihovog potpunog uklanjanja. To nije moguće kod pravog skakačkog koljena.

U koliko pokušate pretražiti znanstvene radove ili literaturu koja govori u ovom sindromu, nećete biti jako uspješni. Sve ovo što je do sada opisano, rezultat je isključivo našeg dugogodišnjeg iskustva i razmjene informacija sa kolegama iz Nizozemske, Poljske, Portugala i Ujedinjenog kraljevstva i kao takvo služi za vašu informaciju, ali ne predstavlja znanstvenu činjenicu. Barem ne još.

Na ovo stanje i moguće razloge nastanka boli slične apicitisu patele može se gledati na tri načina. Jedna je promjena na samom zglobu između patele i butne kosti, koja može uključivati omekšanje ili oštećenje hrskavice, ili displaziju, odnosno loš oblik zglobnih tijela koji dozvoljava mikro ili makronestabilnosti pri pokretanju i sportu, pa je lokalna bolnost na vršku patele samo prenesena iz osnovnog oboljenja. Drugi su promjene na mekim tkivima i ligamentima koji okružuju koljeno i daju mu stabilnosti, ali se mijenjaju sa tipom fizičke aktivnosti ili nedostatkom iste, te su promijenjene lokalne i globalne tenzije tih istih tkiva, projicirajući na taj način bolnost na vršak patele. Treći su udaljeni uzroci, kao što je, na primjer, krutost kuka, prethodno višekratne distorzije gležnja sa posljedičnom nestabilnošću lokalno, ili kronične križobolje. Svako od ovih, te još mnogo drugih, nespomenutih stanja, utječu na ulogu opružačkog (ekstenzornog) sustava koljena, čiji je patela sastavni dio, na način da pred njega postavljaju zadatke za koji ono nije evoluirao, te u konkretnom slučaju nije dovoljno kondicionirano. Sama manipulacija patele, kojom se koristimo u dijagnostičke i terapijske svrhe, ima za posljedicu instant promjenu tenzije struktura opružačkog sustava koljena, te na taj način smanjuje ili uklanja bolnost kod pokretanja. Takav rezultat nam govori da je upravo promijenjena tenzija vezivnih struktura ono što je direktan povod za bolnost, a ne postojanje pravog patološkog procesa. Baš kao što kod bilo kojeg istezanja, ako ono traje dovoljno dugo, posljedica će biti bolnost, koja se obično smanji ili prestane kada i istezanje prestane. Prestankom povećane tenzije, prestaje i bolnost.

Iako manualna terapija, u ovom slučaju na patelofemoralnom zglobu, može biti i jest moćna poluga u liječenju mnogih poremećaja sustava za pokretanje, rijetko je dovoljna za potpunu sanaciju lažnog skakačkog koljena.

Tenzijski model već je u samoj osnovi za distinkciju ovog bolnog sindroma kao posebnog entiteta. On predviđa lokalizaciju bolnosti udaljenu od njenog pravog uzroka, kroz promjenu tenzije u tkivima cijelog ekstremiteta ili cijelog sustava za pokretanje. U tom smislu, on donosi alate za preciznu dijagnostiku lažnog skakačkog koljena, kao i za utvrđivanje lokalnih ili udaljenih uzroka za njegov nastanak. Kada je to učinjeno, liječenje u pravilu biva brzo, efikasno, individualno modelirano, uz jasne upute za njegovu daljnju prevenciju, a osim manualne terapije uključuje i individualizirani program vježbanja sa ciljem sanacije uočenih nedostataka.