Rekreativno se bavim trčanjem i odlazim u teretanu.
Već godinu dana imam problem sa hvatištem ahilove tetive za petu.
Bolovi su prisutni cijeli dan. Jači su ujutro i poslije treninga. Peta mi izgleda natečeno. Bio sam na fizioterapiji, nosim uloške, a prije mjesec dana sam bio i na udarnim valovima.
Ništa ne pomaže. Što još mogu napraviti da si smanjim bolove?
Samo hvatište tetive za kost obično je i mjesto sa najslabijom cirkulacijom krvi, te najsporijim metabolizmom. Valja razumjeti da cijeljenje tetive biva sporije od cijeljenje kosti, a kada je riječ o kroničnom procesu, tada je i onako spor proces još usporeniji.
U fizioterapiji, na raspolaganju nam je cijeli arsenal postupaka s kojima možemo ubrzati cijeljenje, ili ga potaknuti. Kada je sve pokušano, a rezultati nisu zadovoljavajući, postoji indikacija za operativni zahvat. No prije njega, a poučeni iskustvom, u Scipinu radimo još jedan korak, a on se zasniva na dijagnostici, a potom i modifikaciji trenažnog procesa.
Naime, tijekom cijeljenja hvatišta tetiva za kost, važno je da postoji određeni nivo fizičke aktivnosti, kako bi promovirali cijeljenje kroz bolju cirkulaciju tjelesnih tekućina i kroz sile vlaka i tlaka koje mogu ubrzati taj proces. No, kao i u ostalim dijelovima medicine i ovdje doza znači sve. Ako je opterećenje preveliko, ono će osim povećane bolnosti povećavati i samu ozljedu, te je na djelu ona stara izreka da je razlika između lijeka i otrova samo u dozi.
Uz pridržavanje modifikacija u treningu, u kombinaciji sa nekim metodama fizioterapije (TECAR, transverzalna frikcijska masaža, vibracijska stimulacija), a u dovoljno dugom roku (više mjeseci) u jednom dijelu naših pacijanata uspjeli smo posve sanirati problem i oni se danas nesmetano bave sportom.
Sama terapija ponekada nije dovoljna. Važnije od nje biva što se događa sa ozlijeđenim dijelom ili tijelom u cjelini između terapijskih procedura.