Opća benigna hipermobilnost

Ako malo bolje pogledate ljude u svojoj okolini, vidjeti ćete da su neki od njih prirodno kruti i pri saginjanju ne mogu dotaknuti pod ni pod kojim uvjetima, dok se drugi doimaju poput gume i mogu sa svojim tijelom izvoditi različite poze koje većina ne mogu niti u primisli. Ta se karakteristika zove urođena fleksibilnost, te je različita za svakog od nas. Postoji cijela lepeza mogućnosti, od stvarno krutih ljudi, do onih koji izgledaju i pokreću se kao da su od gume. Ovu drugu krajnost zovemo općom benignom hipermobilnosti i karakteristika je koja u svom temelju nije niti dobra niti loša, kao što zelene oči nisu dobre ili loše. No, baš kao što su svijetle oči osjetljivije na sunčevu i drugu jaku svjetlost, tako i hipermobilnost ima svoje nedostatke. Pa krenimo redom. 

Primarna fleksibilnost određena je svojstvima vezivnog sustava ljudskog organizma, koji je sveprisutan, te sačinjava ligamente, prožima mišiće i kreira tetive, nalazi se u potkožnom tkivu i ovojnicama (fascijama) oko mišića i svih organa u ljudskom tijelu, te u ovojnicama zglobova. Ta su svojstva pak u direktnoj ovisnosti o sastavu vezivnih struktura, kod kojih višak ili manjak nekih proteina u njima određuje njihovu veću ili manju elastičnost, pa time veću ili manju ukupno pokretljivost, odnosno veću ili manju fleksibilnost ili krutost. 

U prosjeku, žene su fleksibilnije od muškaraca. Tomu je tako, jer tijekom adolescencije, rasta i sazrijevanja, djevojčice u procesu transformacije u odrasle žene bivaju pod snažnim utjecajem hormona, poglavito estrogena, koji utječe na stvaranje veće fleksibilnosti. Uloga te fleksibilnosti ima za cilj pripremiti tijelo žene za njenu biološku ulogu u prokreaciji. Bez te fleksibilnosti ne bi bile moguće sve one promjene tipične za trudnoću i porod- od povećanja volumena trbušne šupljine do povećanja otvora kanala kroz koji novorođenče dolazi na Svijet. Takvu fleksibilnost smatramo normalnom i poželjnom. 

Sasvim je druga priča sa povećanom fleksibilnošću svih zglobova nevezanom za spomenuti proces kod žena, te ona zahvaća oba spola, iako više žensku populaciju. Ona se odnosi na “labavost” zglobova prilikom koje je moguće učiniti kretnje van fizioloških ograničenja zglobnih struktura, čineći ih na taj način inherentno nestabilnima. Takve ljude lako prepoznajete po njihovoj sposobnosti da izvedu naizgled nemoguće kretnje, saviju se u pozicije koje su većini neizvedive, a ponekad voljno mogu i iščašiti neke zglobove (najčešće rame) bez imalo napora ili boli. 

Valja reći da je fleksibilnost moguće povećati upornim vježbanjem. To se najbolje vidi kod nekih sportova ili profesija, kao što su gimnastika, plivanje ili balet. No to povećanje ima svoja genetska ograničenja i može ili ne mora biti vezano uz postojanje prirodne labavosti. U ostalom, spomenuti ( i neki nespomenuti) sportovi privlače prirodno fleksibilne osobe, kao što sportovi snage privlače prirodno velike i snažne osobe. Napominjem da veličina mišića, odnosno mišićna masa, bilo urođena ili stečena, ne znači da osoba ne može biti hipermobilna. Vidjeli smo mnogo takvih sportaša, jer kombinacija velike snage i velike fleksibilnosti, osim u gimnastici, može biti riziko faktor za razvoj specifičnih ozljeda. 

Pa je li opća benigna hipermobilnost u svom temelju rizik od ozljeđivanja, naročito ligamenata i zglobnih struktura, te je li dodatni rizik od nastanka oštećenja drugih tkiva, poput hrskavice i zglobova?Zavisi. 

A zavisi od toga kako koristimo hipermobilno tijelo. U svakodnevnim aktivnostima nema dodatnog rizika. U sportskim aktivnostima, naročito onima koji uključuju eksplozivnost, brzinu i snagu, hipermobilnost može dodatno povećati rizik od ozljeda. Naime, u pojednostavljenoj slici, tijelo ima tri razine zašite od ozljeda. Prva su mišići, koji amortiziraju sile kod pokretanja. Kada su oni umorni, slijedeća zaštita su ligamenti, koji osiguravaju stabilnost zglobova. Kada oni popuste, tu su sami zglobovi i njihov oblik, kao posljednja brana ozljedama. U sportskim aktivnostima koje uključuju eksplozivnost, brzinu i izdržljivost, često se radi trening u umoru, kojemu je cilj stimulirati adaptaciju tijela koja rezultira boljim fizičkim performansama. Kod sportaša sa generaliziranom labavošću, izostaje puna zaštita vezivnog sustava u zoni umora, te je tada rizik od ozljeda povećan. Stoga najviše ozljeda sportaša sa generaliziranom benignom labavošću zglobova vidimo u sportova snage, eksplozivnosti i izdržljivosti. 

Tako možemo reći da generalizirana hipermobilnost ne predstavlja ograničenje za bavljenje sportom, već više predispoziciju za bavljenje onim sportovima unutar kojih je ona poželjna i tražena. Na isti način kao što je i određena visina poželjna predispozicija za specifične sportove. To je razlog  zašto u gimanstici nema dvometraša, a u košarci je malo niskih sportaša. 

Ako razumijemo opću hipermobilnost na taj način, tada je ona slična vožnji novog Ferrarija. Na cesti on je neprikosnoven i rijetko koji automobil mu može biti ravan. Ali, želimo li ga voziti izvan asfaltirane ceste, oštećenja će biti neminovna. 

U sportaša sa hipermobilnošću, koji se bave sportovima snage i eksplozivnosti, moguće je specifičnim mjerama prevencije smanjiti rizik od ozljeđivanja, ali za to je nužan preduvjet razumjevanje samog sportaša o prirodi i specifičnostima vlastitog tijela, vodstvo iskusnog fizioterapeuta i kondicijskog trenera, te neizostavna redovitost u sprovođenju mjera prevencije, koje se u grubo sastoje od: 

-Prepoznavanja umora i izbjegavanja vršnih trenažnih opterećenja u zoni iscrpljenosti
-Stimulaciji propriocepcije (refleksnog odgovora) u sadašnjosti
-Stimulaciji propriocepcije u budućnosti
-Vježbi snage i izdržljivosti za muskulaturu čiji je osnovni zadatak stabilizacija zglobova u specifičnim pozicijama
–Modifikacija trenažnog procesa unutar kojeg, u dogovoru sa trenerom, mijenjamo visokorizične trenažne intervencije sa jednako efikasnim, ali manje rizičnima.
–Druge mjere prevencije vezane za određeni sport i posebnosti samog sportaša

Kao što je razvidno iz svega ovoga, kod sportaša sa hipermobilnošću u eksplozivnim sportovima i sportovima snage od velike je važnosti komunikacija u sportsko- medicinskom timu i individualizacija treninga kroz iskustvo svih uključenih u trenažni proces. 

Tenzijski model postulira da je stabilnost jednog segmenta uvjetovana stabilnošću svih drugih segmenata u tijelu. Tako labavost ligamenata koja u nogometu prijeti oštećenjem ligamenata koljena i gležnja u direktnoj je ovisnosti sa funkcijom kuka i cijelih leđa. U tom smislu, prevencija ozljeda unutar ovog stanja ne može se izvoditi samo vježbanjem mišića koljena ili gležnja, već kondicioniranjem velikih kinetičkih lanaca u svrhu pravovremene aktivacije i sprječavanja situacija u kojima zglob ili zglobovi dolaze u zonu izvan fizioloških granica. Pojednostavljeno, nedostatak tenzije ligamenata nastojimo kompenzirati pojačanom, ubrzanom i pravovremenom mišićnom aktivacijom. U pacijenata sa generaliziranom vezivnom labavošću to je napor koji traje cijelu sportsku karijeru. 

Dodatno, osim trauma, hipermobilni sportaši u većem su riziku i od razvoja nekih sindroma prenaprezanja. Njihova se prevencija izvodi na isti način kao i ona od trauma. 

I za kraj. Postoje slučajevi u kojima tijelo naprosto nije u mogućnosti kompenzirati sile koje se razvijaju u određenom sportu. Tada nemamo drugog izbora doli promjene sporta. Na isti način kao što novi Ferrari nije napravljen da vozi izvan asfaltirane ceste, tako neka tijela nisu sposobna baviti se određenim sportovima.