Diskinezija lopatice

Opis

U literaturi ona se definira kao abnormalna pozicija ili pokret lopatice, iako danas ne postoji jasno razumjevanje o tome kakva bi to bila njena normalna pokretljivost.

Uzroci diskinezije također nisu potpuno razjašnjeni. Naime, jasno je da će se pokret lopatice pri pokretanju ruke promjeniti pri lomu neke od kostiju ramenog obruča poput ključne ili nadlaktične. Isto je tako lako objašnjiva promjena pri oštećenju živaca. No velika većina diskinezija javlja se kod pacijenata bez opisanih problema.

Često je vidimo u ljudi sa bolnim ramenom, ali nije rijetka niti u osoba bez simptoma. Također, dobar dio bolnih stanja ramena ne prati istovremeno i diskinezija. Osim toga, vrlo je česta u nekim sportovima, poput plivanja. Unutar plivačke populacije i to one koja nema smetnje s ramenom, redovito se javlja poslije intenzivnog treninga, dakle u umoru.

Slabost određenih mišića i skraćenje nekih struktura u ramenom obruču još je jedan skup mogućih uzroka. No usprkos mnogo znanstvenih radova napisanih na ovu temu, jasna uzročno- posljedična veza nije utvrđena.

I tako, suočeni sa pokretom lopatice koji vizualno jasno odskače od prosjeka ili nečega što smo proglasili poželjnim, još uvijek nemamo precizno razumjevanje je li to što vidimo simptom ili poremećaj sam po sebi.

Ono što znamo je da aktivacija mišića ramenog obruča kroz uporan program kompleksnog vježbanja kod jednog dijela pacijenata značajno smanjuje diskineziju, te se takav pristup liječenju i preporučuje, naročito u pacijenata sa bolnim sindromima.

Tenzijski model

Pokreti lopatice, kao u ostalom i svakog drugog dijela tijela nisu potpuno identični kod svih ljudi. Ako na trenutak pozorno promotrite kako hodaju ljudi na cesti, vidjeti ćete da svatko od nas hoda različito. Od velikih i jasnih razlika između dječijeg hoda i hoda vrlo stare i slabe osobe, pa sve do suptilnih razlika ljudi istog spola i dobi. No i u tom mnoštvu jasno ćemo prepoznati kada netko izrazito šepa. Iako ne možemo po šepanju znati točan razlog, jasno nam je da osoba koja šepa ima neki poremećaj. Isti princip možemo primjeniti i na lopaticu. Individualne razlike u njenom pokretanju postoje u populaciji, ali jasno nam je kada vidimo diskineziju da nešto nije u redu. Nećemo puno pogriješiti ako diskineziju nazovemo šepanjem lopatice.

Šepanje omogućava da smanjimo opterećenje pri hodu na ozlijeđeni dio tijela ili bolnu nogu. Slično tome, diskinezija omogućava bolju stabilizaciju zgloba ramena kroz drugačiju kretnju lopatice. U tom smislu, sama diskinezija je simptom, koji koristimo kao alat za precizniju dijagnostiku patoloških i bolnih stanja ramena, a u isto vrijeme ona je (njeno smanjivanje) i mjerilo uspješnosti provedene terapije. Da konfuzija bude veća, ponekad ćemo stimulirati nastanak diskinezije, kako bismo smanjili bolove.

Više o cijelom ovom fenomenu možete pronaći na ovim stranicama ili kroz pretragu znanstvenih radova.