U podužem pismu, jedna čiteteljica opisuje svoje probleme sa oba ramena, koji intenzivno traju posljednjih godinu dana.
Do sada je sprovela fizioterapiju, redovito koristi led za smanjenje bolova, te je mjesecima pod medikamentoznom analgetskom terapijom. Ukupno stanje se popravilo, te sada ima manje smetnje.
Njena su pitanja vezana uz daljnju terapiju, vježbe, te mogućnost da sa terapijom udarnim valom „razbije“ i dugoročno otkloni svoje smetnje.
Tri su faze kalcifikata – nastanak, mirovanje i reapsorpcija. Najbolnije su prva i posljednja, dok je srednja karakterizirana smanjenom ili nedostajućom bolnosti. Cijeli proces od početka do svog prirodnog kraja može trajati i godinama, te mnogi njegovi aspekti nisu do kraja razjašnjeni. U tom smislu i terapija udarnim valom, koju smo prvi uveli u redovnu praksu u Hrvatskoj, ima svoje prednosti i ograničenja.
Naime i kalcifikate u ramenu danas sve više gledamo kao posljedicu, a ne kao direktan uzrok. Čini se da poremećaji u funkciji ramena, prevashodno u mobilnosti lopatice, te funkciji mišića u njenoj okolini značajno doprinose nastanku kalcifikata, te razvoju bolnosti kod istih. Neki eminentni europski stručnjaci tvrde da samo poboljšanjem funkcije lopatice, možemo smanjiti potrebu za operativnim zahvatom na ramenu poradi kalcifikata, a samim time i potrebu ta terapijom udarnim valom, koja jest neugodna, te su posljedični bolovi redovni dio terapijske procedure. Statistika koju je nedavno prezentirao dr. Van der List (ortoped sa subspecijalnošću za rame iz Nizozemske) govori kako je broj takvih operacija u njegovoj klinici spao sa desetak mjesečno na tek nekoliko godišnje, promjenom fokusa sa kalcifikata na lopaticu.
U tom smislu, procjena pokretljivosti lopatice, te stanja njenih mišića temeljni je postupak u bolnih ramena, naročito kod kalcifikata. Tek po sanaciji uočenih nedostataka, ili zajedno s njima sprovodimo i terapiju udarnim valom. Takav pristup pokazao je u konačnici mnogo bolje rezultate, nego samo terapija udarnim valom.
