Imam kronične bolove u desnoj Ahilovoj tetivi. Oni traju već dvije godine. Pokušao sam lijekove, fizioterapiju, istezanja, kreme za zagrijavanje i protiv upale. Ništa ne pomaže. Trčim svakodnevno po nekoliko kilometara. Povremeno igram nogomet. Strah me je da mi tetiva pukne, kao mojem prijatelju prije nekoliko godina. Što mogu napraviti da se to ne dogodi?
Ovo je vrlo često pitanje mojih pacijenata sa upalom Ahilove tetive, koji su fizički aktivni. Jednostavan odgovor je da je šansa za puknuće upaljene Ahilove tetive u stvari vrlo mala. Sama činjenica da je bol prisutna smanjuje opterećenje kod hodanja i sportskih aktivnosti na način da tijelo spontano prenosi veće ukupno opterećenje na neozlijeđeni ekstremitet. Moguće je, naime, hodati na način da je opterećenje 60% na bezbolnu nogu naspram 40% na ozlijeđenu, a da se to ne očituje kao šepanje ili vidljiva promjena ritma ili načina hoda ili trčanja. Na taj način bolnost postaje zaštitni mehanizam.
Velika većina puknuća, odnosno ruptura Ahilove tetive događa se bez prethodne bolnosti. Tome je tako jer se jedan dio kroničnih degenerativnih promjena na tetivi može događati bez boli. Kada nema boli, nema zaštitnih mehanizama, a bez njih je šansa za dodatna oštećenja vrlo velika.
Ipak, usprkos vašem dosadašnjem lošem iskustvu sa fizioterapijom, preporučam da pronađete u vašem mjestu prebivanja iskusnog fizioterapeuta koji će detaljno pregledati ne samo vašu tetivu, već i cijeli donji ekstremitet, postaviti hipotezu o uzroku kronične upale, te zajedno s vama učiniti intervencije koje bi trebale dovesti do konačnog cijeljenja kroničnog oštećenja, te s time i prestanka bolova.
Nastavak sportskih aktivnosti sa bolovima postavlja vas u rizik razvoja novih sindroma prenaprezanja na drugim dijelovima donjih ekstremiteta ili kralježnice.
