U podužem pismu, jedna je osamnaestogodišnja odbojkašica potražila savjet za svoj problem. U posljednjih godinu dana, povremeno bi se javljala preponska bolnost, koja bi spontano ili uz kratku fizioterapiju potpuno prolazila, da bi se poslije nekog vremena ponovo javila. U početku dijagnoza je bila istegnuće mišića preponske regije, da bi nedavno RTG snimanje pokazalo da se radi o displaziji kukova.
Njena su pitanja usmjerena prema načinu liječenja i prevencije budućih bolova, kao i prema rizicima koje bavljenje odbojkom predstavlja u toj dijagnozi.
U sportskoj fizioterapiji uvijek smo u potrazi za temeljnim uzrokom simptoma koji sportašu priječe normalni trening i natjecanje. Mišićne distenzije i parcijalne rupture uvjerljivo je najčešći razlog poradi kojeg mladi i stariji sportaši traže pomoć sportskog fizioterapeuta. Kako su to u pravilu benigne ozljede, koje se relativno lako dijagnosticiraju i jednostavno liječe, rijetko činimo puni pregled okolnih zglobova, a trebali bi. Naime, procesi na njima mogu biti direktni uzroci mišićne boli koja izgleda kao distenzija, a u stvarnosti nije, ili pak mogu postaviti plodno tlo za mišićna oštećenja. Primjera kao što je ova djevojka godišnje vidimo na desetine.
Displazija kukova je termin koji koristimo da bi opisali manju ili veću nepodudarnost zglobnih tijela (glavice i čašice). U predjelu kuka najčešće je rijeć o plitkoj čašici u odnosu na glavicu bedrene kosti. Takvo stanje može i ne mora uzrokovati bolnost.
U konkretnom slučaju, displazija kukova nije tolika da bi zahtjevala zabranu sportskih aktivnosti. No, modifikacija trenažnog opterećenja, uz odgovarajuće terapijske vježbe jest nužna promjena koju treba učiniti. Redovne kontrole ortopeda i fizioterapeuta potrebne su tijekom cijelog perioda intenzivne sportske aktivnosti. Kao i uvijek, pravilna i specifična dijagnoza pola je posla na putu k sanaciji ozljede ili bolnog stanja.
