Artroza (Osteoartritis)

Tu pojednostavljenu definiciju koriste i proizvođači dodataka prehrani, lijekova i drugih „tretmana“ kojima je cilj „obnoviti“ hrskavicu. To, na žalost, u današnjem trenutku razvoja medicine, nije moguće. Svatko onaj tko tvrdi drugačije ili nije dovoljno informiran, ili ima namjere koje nemaju pacijentovu dobrobit na prvom mjestu. 

Dva su tipa artroza. Jedna je posttraumatska, kada poradi prijeloma, distorzija, puknuća ligamenata ili drugih posljedica vanjskih sila dolazi do promjene mehanike zgloba. Tada započinje proces preopterećenja mekih tkiva i kostiju samog zgloba, što rezultira artrozom. Druga je tzv. primarna artroza, čiji uzrok do danas nije jasan. Čini se da ima nasljednu komponentu, ali više u formi predispozicije za njen razvoj, a ne toliko u jasnoj odrednici koja ovisi samo o genima. 

Artroza je karakterizirana promjenama na cijelom zglobu, od sinovijalne ovojnice, hrskavice, pa sve do kosti. Čini se da sve kreće od hrskavice koja postaje mekša i smanjeno amortizira sile koje se prenose na subhondralnu kost (kost na kojoj hrskavica „leži“). Izložena pojačanom mehaničkom stresu, subhondralna kost se brani tako što se zgusne ulaganjem više kalcija. Problem sa tom reakcijom je što ona dodatno slabi hrskavicu. Naime hrskavica nema svoje krvne žile i živce. To će reći da hranjive tvari i kisik mora dobiti iz svoje okoline. U ovom slučaju to je upravo subhondralna kost i zglobna tekućina. Kost je dobro prokrvljena i u normalnom okruženju, procesom perfuzije, zadovoljava veći dio potreba zglobne hrskavice za hranjivim tvarima i kisikom. Drugi dio potrebnih tvari ona dobiva iz zglobne tekućine, kada se tijekom kretanja ponaša poput spužve. U takvom okruženju, reaktivno „zgušnjavanje“ i otvrdnuće kosti znači smanjenu perfuziju, što dodatno slabi i omekšava hrskavicu, te je zlokobni krug zatvoren. Na njega se može utjecati na način da se uspori proces degradacije kroz cijeli niz postupaka u fizikalnoj terapiji, koji se donekle razlikuju od zgloba do zgloba, ali osnovne postavke su iste- stimulacija prehrane hrskavice iz zglobne tekućine, stabilizacija zgloba kroz specifične vježbe, što smanjuje stres na kost, poboljšanje lokalne cirkulacije i redovita usmjerena fizička aktivnost, što omogućava smanjenje bolova, održava pokretljivosti i odgađa velike operativne zahvate. 

Na žalost, ništa što uzmete na usta, bez obzira koji aktivni sastojak sadržavalo, neće pomoći vašoj hrskavici (uključujući glukozamin, hijaluron, kolagen, kurkumu, kravlju želatinu, hrskavicu morskog psa, mljevene školjke južnog Pacifika i tko zna što još).

U procesu neoperativnog liječenja koristimo se i sa četiri tipa injekcija u sam zglob: 

• Kortizon– sintetički hormon u različitim oblicima. Može biti od velike pomoći kada je upala, bolnost i oticanje zgloba najveće. Njegovo djelovanje je kratkotrajno, od nekoliko dana, do nekoliko tjedana. 
• Hijaluronska kiselina– kao pomoć u smanjivanju bolova sa dužim djelovanjem. Može se reći da je njeno djelovanje dvojako. Sam hijaluron djeluje kao lubrikant, a na neki način doprinosi i „prehrani“ preostale hrskavice. 
• PRP (paletelal rich plazma)- Krv pacijenta se nakon vađenja razdvaja na plaznu i krvne stanice, te se tako pripremljena plazma, uz određene modifikacije injektira u zglob. Ideja je kroz takav lijek stimulirati cijeljenje oštećenog tkiva, iako mehanizam djelovanja u artroze nije do kraja jasan. Neki pacijenti reagiraju dobro na takav tretman, uz smanjenje bolnosti koje zna trajati mjesecima, ali oni nisu u većini. 
• Matične stanice– postoji više načina primjene. U posljednje vrijeme su najpopularnije one iz vlastitog masnog tkiva, koje se prvo uzima, najčešće s trbuha, potom priprema, te zatim injektira u zglob. Ideja je bila da matične stanice oporavljaju barem djelomično hrskavicu koja je oštećena. Danas znamo da one to ne mogu i ne čine. Iako jedan dio pacijenata ima poboljšanje u smislu smanjene bolnosti i poboljšane pokretljivosti koja traje i više mjeseci, mehanizam djelovanja vjerojatno je u promjeni na preostaloj hrskavici, koja prolazno postaje nešto tvrđa i otpornija na fizički stres, kroz promjenu u vlastitom sastavu. No čini se da isti efekt možemo inicirati i kroz odgovarajuće vježbe. 

Dakle, zašto je ideja regeneracije hrskavice u artrozi pogrešna u samom početku? Možda sve ovo što je do sada napisano još uvijek prekomplicirano. Svojim pacijentima uspoređujem zglobnu hrskavicu sa gustim travnjakom. Kvaliteta trave na njemu zavisi ponajviše od kvalitete zemlje iz koje raste, što je u ovoj usporedbi kost. U procesu artroze „zemlja“ ispod trave postaje sve tvrđa i tvrđa, dok se ne pretvori gotovo u beton. Možete posijati sjeme trave na beton, zatim ga pognojiti i zaliti vodom. Možda će poneka vlat trave i izrasti, ali to neće biti travnjak. Isto je i sa hrskavicom u zglobu pogođenom procesom artroze. 

Na ovim stranicama pronaći ćete savjete i postupke koji mogu smanjiti bolove i usporiti proces artroze na svakom od zglobova s čijim se liječenjem bavimo. Kako je anatomija i funkcija tih zglobova različita, razlikuju se i postupci kojima se služimo u tu svrhu. Ti su postupci zasnovani na znanstvenim temeljima, te potvrđeni kroz praktičnu primjenu na tisućama naših pacijenata. Oni, doduše, zahtijevaju od pacijenta aktivu ulogu u svojem liječenju, što će reći da su pasivne procedure poput manualne terapije, aparatne fizikalne medicine, te injekcija samo dio koji smanjuje bolove i priprema zglob za vježbanje, koje je centralni dio naših intervencija, a uz to i najefikasniji. Razumijemo da nije uvijek lako redovito vježbati, da je to često i dosadno, naporno, pa i neugodno. Ali kako su potvrdile na stotine studija, to je i najsvrsishodniji postupak u cijelom liječenju. 

Operativna terapija kod artroza ima dva svoja dijela. Jedan je artroskopska toaleta zgloba tamo gdje je to moguće i svrsishodno. On se sastoji od čišćenja zgloba od slobodnih tijela, dijelova hrskavice, brušenja neravnina i slično. Takav je zahvat poštedan, oporavak brz, ali rezultati nisu uvijek sukladni željama kako pacijenta, tako i operatera. I tada, ona je samo simptomatska, te je cilj, kada je moguće smanjiti bolnost, te omogućiti fizioterapiji da nastavi svoje djelovanje. 

Kada ništa više ne djeluje, bolnost je velika, a mogućnost kretanja svedena na minimum, vrijeme je za artroplastiku, donosno ugradnju umjetnog zgloba kada i gdje je moguće. O svemu tome detaljnije, na ovim stranicama, u tekstovima za svaki zglob posebno.