Propriocepcija

Problem nastaje kada proprioceptivni zahtjevi određene aktivnosti postanu preveliki u odnosu na vještinu tijela za zadržavanje ravnoteže. Te ‘neravnoteža’ uzrokuje preopterećenje i ozlijedu određenog dijela tijela. Vid, okus, sluh, njuh i opip svjesno koristimo svakodnevno. No što je sa šestim čulom, propriocepcijom? Svaki naš korak zahtijeva kordinaciju i pravovremenost aktivacije mišića koje diktira mozak. Makar nagazili na koji kamenčić pri tom koračanju, propriocepcija osigurava da svaki korak bude siguran i da nam tijelo zajedno sa svim zglobovima zadrži globalnu ravnotežu sustava.

Svaka osoba ima različitu svakodnevicu, pa tako i različite proprioceptivne zadatke. Profesionalni sportaš treba izvoditi napredne pokrete što kvalitetnije kako bi bio uspješan u svojem sportu, rekreativni trkač želi trčati par puta tjedno sa manjom šansom za ozlijedu a osoba starije životne dobi se želi što bolje i siguranije kretati po različitim terenima. Za sve to zaslužna je propriocepcija koju možemo poboljšati ciljanim vježbama.

U rehabilitaciji svake ozlijede moramo uzeti u obzir i poboljšanje propriocepcije. Svaki uganuti skočni zglob, bolna leđa ili rame te puknuti mišić uzrokuje smanjenje razine propriocepcije okolnih zglobova i mišića što uzrokuje veću šansu ponovne ozlijede. Rehabilitacija je, vrlo često, fokusirana na izliječenje npr. uganuća skočnog zgloba dok se nedovoljna propriocepcija kuka, koljena i stopala, koja je dovela do ozlijede, zaboravlja ili smatra manje bitnom. Tenzijski model (klik za članak) jasno objašnjava te međuodnose i važnost dugih kinetičkih lanaca u rehabilitaciji.

Vrste i podjele propriocepcije su mnogobrojne ali mi ćemo se fokusirati na dva, u rehabilitaciji, najbitnija oblika. Propriocepcija u sadašnjosti opisuje početnu razinu propriocepcije koja podrazumijeva da se tijelo ‘u hodu’ prilagođava promjenama. Primjer bi bio hodanje po šumskom putu – svakih par koraka pod stopalom će nam se naći neki kamen, korijen ili skliska mahovina. Naše tijelo, u skladu sa razlikama u terenu, reagira i pokušava aktivirati mišiće kako bi zadržalo globalnu stabilnost cijelog sustava. Propriocepcija u budućnosti podrazumjevala bi pak zadatke koje smo toliko puta ponavljali da tijelo ‘unaprijed’ može aktivirati potrebne mišiće. Nogometaš koji je više tisuća puta udario loptu na određeni način već prije kontakta stopala i lopte ima aktivirane mišiće točno naučenim redoslijedom za što bolju uspješnost. U svakodnevnom životu primjer bi bilo hodanje po stepeništu u Vašoj zgradi. Prošli ste tim stepenicama jako puno puta, tijelo je naviklo na točnu tu visinu stepenica te aktivira mišiće sa precizno uhodanim redoslijedom. Sve to kako bi osiguralo stabilnost i sigurnost, kako penjanja tako i spuštanja.
Nedostatak ili krivi redoslijed aktivacije mišića potencijalno može dovesti do ozlijede, pa stoga ciljanim proprioceptivnim vježbama u rehabilitaciji djelujemo na oba opisana oblika.

Usavršavanje propriocepcije mora biti prilagođeno individualnim zahtjevima svakodnevnih aktivnosti. Vježbe možemo provoditi na obje noge ili ruke, jednoj nozi ili ruci, stabilnoj ili nestabilnoj podlozi, zatvorenih očiju ili pak možemo žonglirati loptama u rukama, istovremeno dok hodamo po žici. Sve zavisi od naših potreba, mogućnosti i želja te izazova koje planiramo postaviti pred svoje tijelo.

SAMOPOMOĆ:
Ukoliko fizioterapija i savjetovanje sa terapeutom nije dostupno a sumnjate da imate manjak propriocepcije pokušajte si pomoći ciljanim vježbama.
Ako se bavite trčanjam ili sličnim sportom koji zahtjeva jednonožnu propriocepciju možete koristiti ovu vježbu pod nazivom labud. Stanite na jednu nogu dok drugu nogu podignite u zrak. Lagano nagnite gornji dio tijela prema naprijed a koljeno noge na kojoj stojite blago skvrčite. Zadržite ovu poziciju što mirnije možete 30 sekundi po nozi i ponovite 2-4 serije. Upravo ste aktivirali propriocepciju potrebnu za trčanje ili promjene smjera kretanja u tenisu ili nogometu.