Na listi bizarnih i neobjašnjenih fenomena u ortopedskoj medicini, smrznuto rame uvjerljivo je na prvom mjestu liste, ponajviše poradi svoje učestalosti. Bizarnost se sastoji u tome što ne razumijemo razloge pojave upalnog procesa na čahuri zgloba, a još manje fiziologiju „skrućivanja“ zglobne čahure, karakteriziranu ulaganjem dodatnog vezivnog tkiva u nju.
Smrznuto rame (adhezivni kapsulitis)
Opis
“Smrznuto rame” neobično je oboljenje. Ono se pojavljuje jedino na zglobu ramena i nigdje drugdje na tijelu. Ako se ne radi o pacijentu sa šećernom bolesti, ono se javlja samo jednom u životu. U preko 97% slučajeva ne ostavlja nikakve posljedice, jednom kada prođe. I nakon 200 godina istraživanja, još uvijek ne razumijemo uzroke njegovog nastanka.
Na listi bizarnih i neobjašnjenih fenomena u ortopedskoj medicini, smrznuto rame uvjerljivo je na prvom mjestu liste, ponajviše poradi svoje učestalosti. Bizarnost se satoji u tome što ne razumijemo razloge pojave upalnog procesa na čahuri zgloba, a još manje fiziologiju „skrućivanja“ zglobne čahure, karakteriziranu ulaganjem dodatnog vezivnog tkiva u nju. Još manje razumijemo postupno „odmrzavanje“ ramena i njegov povratak u punu funkciju.
Potpuno je nerazumljivo zašto se samo rame „smrzne“, dok niti jedan drugi zglob to ne čini, jer to znači da ono ima neke specifičnosti u svojoj anatomiji i fiziologiji, koje snimo uspjeli pronaći. To su razlozi zašto do danas nemamo niti suvislu teoriju o mogućim uzrocima njegova nastanka. Iako postoji mnogo poremećaja čije uzroke ne razumijemo, učestalost smrznutog ramena čini ga bolnim podsjećanjem na dužinu puta koji je pred nama u smislu razumjevanja mehaničkih i bioloških specifičnosti ovog zgloba.
Uobičajeno je reći da ova bolest ima tri faze koje slijede jedna iza druge. Prva je faza smrzavanja, karakterizirana izrazitom bolnošću, naročito po noći, te postupnim gubitkom pokreta. Slijedi relativno mirna faza „smrznutosti“, tijekom koje su bolovi manji, ali je najveće ograničenje kretnji. Na kraju dolazi do postupnog „odmrzavanja“, koje je obilježeno povratkom pokreta i funkcije.
U praksi, relativno je rijedak ovakav scenarij. Moguće je da prva faza sa bolovima kompletno izostane. Također je moguće da bolovi karakteriziraju sve tri faze. Nije rijetko da su bolovi neizdrživi, ali ograničenje pokreta jedva vidljivo. Ova varijabilnost pojavnih oblika otežava ranu dijagnostiku, koja je važna, jer ako adhezivni kapsulitis, kako smrznuto rame službeno nazivamo, „uhvatimo“ na samom početku i reagiramo injekcijama kortizona, moguće je zaustaviti proces i značajno smanjiti trajanje bolesti. No, bolest u početku ima različite simptome, bez jasno vidljivog ograničenja kretnji, te je neuvježbanom oku gotovo nemoguće prepoznati suptilne znake tipične za nju. Tako u praksi vidimo pacijente koji se dugo liječe pod dijagnozama kalcifikata, burzitisa ili impingementa. To produljuje liječenje, ali što je još bitnije i patnje pacijenta. Zato je uvijek, kada simptomi precizno ne odgovaraju postavljenoj dijagnozi, potrebno posumnjati na smrznuto rame, te pacijenta uputiti subspecijalisti za rame, bilo ortopedu ili fizioterapeutu.
Sama bolest, ako je neliječena, a pacijent se pridržava osnovne upute da izbjegava bolne kretnje, traje u prosjeku oko godinu i pol. Liječena uobičajenim postupcima fizioterapije koji uključuju vježbanje u boli, prosjek se produžuje na dvije i pol godine. U suradnji sa kolegama iz Nizozemske i Velike Britanije, osmislili smo i sprovodimo protokole, koje individualnom prilagođavamo, a koji nam omogućuju skraćenje ukupnog procesa liječenja na prosječno šest mjeseci.
Dvije su forme adhezivnog kapsulitisa u svojem kliničkom prikazu. Jedna je potpuno smrznuto rame, sa punim ograničenjem kretnji. Ono je jednostavno za dijagnozu, ali je teško i dugotrajno za liječenje. Druga je parcijalno smrznuto rame, koje je teško za dijagnozu ,ali je nešto lakše za liječenje i obilježava ga samo djelomičan gubitak kretnje, koji zaista može biti suptilan. Njega često zovem i „great pretender“ prema jednoj od poznatijih pjesama grupe Queen, jer ono, na prvi pogled, izgleda kao sve drugo, osim smrznutog ramena.
Puno je dostupnih informacija i „self help-a“, kako u pisanom, tako i u video oblicima, koji preporučaju „terapije“ i „vježbe“ za smrznuto rame. Koliko vas mogu moliti, nemojte ih slijediti, jer većina njih ne polazi od razumijevanja kinematike ramena, poznatog dijela patologije adhezivnog kapsulitisa, a još je manje u mogućnosti individualizirati potrebne terapijske postupke. Jedino precizna dijagnoza, individualno skrojena terapija po tipu, obimu i varijanti ovog oboljenja, uz posvećenu dužnu pažnju komorbiditetima (degenerativne promjene vratne i grudne kralježnice, stanje mišićnog i vezivnog sustava koji okružuju rame, sustavne bolesti, poput dijabetesa ili problema s tiroidnom žlijezdom, te mnogih drugih) može vam osigurati da u najkraće vrijeme smanjite bolove i poboljšate pokretljivost svojeg ramena dovoljno za svakodnevni život, a uz nešto malo strpljenja i za željene sportske aktivnosti.
Neoperativno liječenje sastoji se od dvije svoje sastavnice. Jedna su injekcije kortizona, kada i ako su one potrebne, a to je u slučaju intenzivnih bolova u mirovanju i pri noćnom počinku. One neće doprinijeti poboljšanju pokretljivosti, ali će značajno smanjiti bolove i olakšati fizioterapiju.
Druga je fizioterapija, koja u svom modernom obliku uključuje metode radiofrekventne terapije (popularnog TECAR-a ili INDIBA-e), FMS-a( magnetoterapije velike snage), manualne terapije (aksijalne trakcije zgloba u bezbolnoj zoni), te ograničenog skupa vježbi kojima je za cilj stimulirati ožiljkasto tkivo na remodeliranje.
Samo u najtežim slučajevima, kada konzervativno liječenje ne donese zadovoljavajuće rezultate u razumnom roku, moguće je pristupiti operativnom zahvatu, kojim se putem artroskopskog pristupa, „čiste“ priraslice i na taj način oslobađa zglob. I poslije operacije nužno je sprovesti odgovarajuću fizioterapiju za puni učinak.
Tenzijski model
Jednostavno je za razumjeti da ako je rame blokirano, tijelo će pokušati učiniti kretnju drugim načinima, kao što je povećana pokretljivost lopatice, vratne i grudne kralježnice i trupa. Ako takva kompenzacija traje dovoljno dugo, doći će do promjene u vezivnim strukturama koje su sastavni dio spomenutih tjelesnih cjelina, one će se skratiti, ograničavajući dodatno kretnje ramenog obruča i povećavajući ukupni intenzitet bolova. Sanacija uočenih promjena dio je naše strategije ubrzanog liječenja adhezivnog kapsulitisa. U tu svrhu moguće je koristiti stimulaciju okidačkih točaka, fascijalne manipulacije, vertebralne manipulacije (popularnu kiropraktiku), pasivna istezanja, te mnoge druge, manje poznate tehnike.