Prednja koljenska bol

Tada koristimo izraz iz naslova, koji predstavlja priznanje da u datom trenutku nismo u mogućnosti postaviti preciznu dijagnozu.

Ovakva stanja najčešća su u adolescenciji i 20-im godinama života, javljaju se nešto češće kod djevojaka i mladih žena. Povijest bolesti je nespecifična u smislu da se bolnost spontano javlja, biva prisutna neko vrijeme, pa isto tako bez jasnog razloga prestane, da bi se opet pojavila. Ponekad je smetnja intenzivnija pri hodu nizbrdo, duže sjedenje zna provocirati smetnju, ili pak ustajanje iz sjedeće pozicije biva problem. Na pregledu nije moguće provocirati bolnost, mada ponekad čučanj može biti bolan. Ukratko, kada smo isključili sve moguće poznate nam uzroke bolnosti s prednje strane koljena, primorani smo ostaviti klasičnu ortopedsku potragu po strani i pokušati vidjeti problem iz druge perspektive.

Sa prednje strane koljena nalazi se ekstenzorni (opružački) mehanizam. To je anatomski kompleksna struktura, o kojoj znamo mnogo, ali koja još uvijek čuva poneku tajnu. U njenom centru nalazi se okrugla kost patela (ili „čašica“), koja je uložena u tetivu velikog mišića natkoljenice (kvadricepsa). Ona svojom hrskavicom klizi po utoru na natkoljenoj kosti, vršeći ulogu pokretne poluge. Njena stabilnost dodatno je pojačana kompleksnim ligamentarnim sustavom sa svoje vanjske i unutarnje strane, koji dobija dodatnu amortizaciju masnim jastučićima strateški raspoređenim na mjestima najvećeg pritiska. Oni su ujedno i senzorički mehanizam, koji zajedno sa senzorima u mišiću i tetivi osiguravaju pravovremenu aktivaciju mišića sa ciljem stabilizacije i prevencija od ozljeda. Ako nema upalnog procesa, bolnosti na dodir, niti znakova oštećenja tkiva na slikovnoj dijagnostici, smatramo da je koljeno zdravo, koliko možemo procijeniti.

Tenzijski model 

Ako se malo odmaknemo do koljena, vidjeti ćemo da je opružanje koljena pri hodanju, trčanju, ustajanju iz sjedeće pozicije i ostalim svakodnevnim i sportskim aktivnostima kompleksna radnja koja uključuje i gležanj, kuk, cijelu kralježnicu, ili barem njen donji dio. To će reći, da je i opružanje koljena kompleksnija radnja od samog pokreta koji se lokalno događa u tom jednom zglobu. Logika, ali biomehanika nalažu da slabost mišića koji pokreću udaljene dijelove ovog velikog mehanizma, ograničena pokretljivost udaljenih zglobova ili neki drugi poremećaj van onoga što usko smatramo koljenim zglobom može, a u velikom broju slučajeva barem djelomično utječe na pojavu prenaprezanja u koljenu, dok je u manjem broju slučajeva i jedini uzrok smetnji. Doba adolescencije i ranih dvadesetih godina života, kada su ovakve smetnje i najčešće, donosi svoje specifičnosti u smislu još uvijek otvorenih zona rasta, bioloških specifičnosti tkiva (pod utjecajem velike količine hormona rasta, estrogena i testosterona, uz još neke druge), te habitualne posebnosti vezane za spomenutu dob. Sve to zahtjeva detaljan pregled cijelog lokomotornog sustava, široku povijest bolesti i ponašanja, kao i iskustvo liječnika specijaliste ili fizioterapeuta u dijagnostici ovakvih stanja, a potom i kreiranju plana njihove sanacije. Naime, potraga za jednim ili više „kotačića“ u velikom kinetičkom lancu koji se ne „okreću“ u skladu sa cjelinom zna biti pravi detektivski poduhvat dostojan velikog Sherlock Holmes-a ili Agate Christie.

Iz našeg iskustva, najčešći uzroci nespecifične prednje koljenske boli jesu:  

-Dugo sjedenje sa maksimalno savijenim koljenom (sjedenje na stopalu, na primjer)
-Loša tehnika trčanja ili hodanja
-Kruti kukovi
-Skolioza ili slabo pokretan slabinski dio kralježnice
-Neadekvatna sportska obuća
-“Skraćeni” mišići stražnje lože natkoljenice, a kao posljedica naglog rasta ili neadekvatnog treninga
-“Labavost” zglobova pojačana tipom treninga
-Izrazita fizička neaktivnost
-Prethodna stara i neadekvatno sanirana ozljeda koljena, stopala, kuka ili leđa
-Početni reumatološki proces
-I podugačka lista rijeđih uzroka

Ukratko, bolnost s prednje strane koljena, kojoj nije moguće postaviti jasnu ortopedsku dijagnozu niti poslije široke dijagnotičke obrade zahtjeva pogled kroz prizmu holističkog tenzijskog modela, postavljanje hipoteze, te sanaciju kroz rješavanje uočenih nedostataka. Tip i dužina liječenja variraju u velikom vremenkom okviru od nekoliko tjedana, pa sve do godine dana ili završetka procesa vezanih uz tjelesni rast. Ponekad, a kod ukorijenjenih habitualnih razloga kao što su tikovi i/ili nesvjesno ponavljani pokreti, pomoć psihologa u procesu liječenja je nužna.