U posljednje vrijeme dobio sam više upita za, ali i u ambulanti se susreo sa nekoliko pacijenata koji su bili podvrgnuti zahvatima „namještanja tetive bicepsa“ u predjelu ramena u drugim ustanovama, a od strane fizioterapeuta ili kiropraktičara. Ti zahvati su osuđeni na neuspjeh poradi jednostavnih anatomskih činjenica.
Biceps brachii je mišić koji se nalazi s prednje strane nadlaktice i ima tri svoje tetive kojima se hvata na kosti i preko kojih prenosi svoje sile na njih, uzrokujući kretnju. Dvije od tih tetiva su u blizini ramenog zgloba, od kojih jedna ulazi u sam zglob. Upravo je ona meta terapijskih procedura i zahvata. Njen je smještaj s prednje strane ramena, te je u većem dijelu položena u svoj kanal koji se nalazi na nadlaktičnoj kosti. U svojoj gornjoj trećini ulazi u sam zglob, prelazi sa prednje strane glavice, te se hvata na gornji dio čašice. Njena je uloga višestruka- djelomično stabilizira zglob ramena u mirovanju, sudjeluje u dinamičkoj stabilizaciji pri raznim pokretima, te pomaže u podizanju ruke od tijela. Izolirana oštećenja i upale te tetive rijetka su stanja. Ona su u pravilu posljedica drugih poremećaja u kinematici ramena ili oštećenja drugih struktura u samom zglobu ili njegovoj okolini. Čak i potpuno zdrava tetiva, može biti bolna na pritisak, a pacijenti često pokazuju na prednji dio ramena kao lokaciju njihove bolnosti kod cijelog niza patoloških procesa. Ta činjenica, zajedno sa intraoperativnim nalazima u kojima je ona patološki promijenjena i upaljena kao dio kompleksnih ozljeda ili oštećenja, u kombinaciji sa čestim nalazima ultrazvučinih pregleda, prilikom kojih se oko tetive nalazi otok, zglobna tekućina ili znaci promjena u njenom obliku ili strukturi, potiču stav dijela kliničara koji govori u prilog bolnosti ramena uzrokovanoj upravo stanjem te tetive.
Znanstvena literatura o ulozi tetive duge glave bicepsa u bolnosti u ramenu je ambivalentna i možete ju čitati točno onako kako vam odgovara. Ako želite da je ona glavni uzrok, naći ćete dokaze za to i obrnuto. Naše široko iskustvo u liječenju poremećaja funkcije ramenog obruča govori nam da je ona rijetko samostalni uzrok smetnji, dok je u najboljem slučaju tek dio kompleksnih procesa koji dovode do bolnosti i ograničene pokretljivosti.
No, postoji i jednostavni dio ove priče. A on glasi- tetiva bicepsa ili jest stabilna u svom kanalu ili je luksirana/subluksirana. Postoje dva razloga za njenu luksaciju. Jedan je vrlo plitak kanal, što je genetska varijanta oblika nadlaktične kosti i u pravilu ne uzrokuje smetnje samostalno. Drugi, puno češći, je oštećenje, odnosno puknuće vezivnih struktura koje dotičnu tetivu stabiliziraju u svom ležištu. Bez obzira o kojem se uzroku lukascije radi, NIJE MOGUĆE reponirati tetivu u svoje ležište. Čak i kada bi to bilo moguće, ona će se ponovno luksirati prvom slijedećom kretnjom ramena. Tako sva nastojanja, postupci i „manipulativni zahvati“ za repozicijom ili namještanjem tetive u svoje ležište bivaju uzaludni u najboljem slučaju, a štetni u najgorem. Naime, neki od zahvata jesu agresivni i već bolno stanje ramena mogu pogoršati.
Jednostavna je istina da nije svaka bolnost na palpaciju tetive bicepsa znak njene luksacije ili upale. Detaljni pregled ramenog obruča od strane iskusnog ortopeda i/ili fizioterapeuta je nužan kako bi se utvrdili pravi uzroci boli i disfukcije ramena, te ih kao takve treba liječiti. U tom liječenju manualna terapija igra veliku ulogu i moćan je alat u vještim i iskusnim rukama. Manipulacija tetive bicepsa ne spada u tu kategoriju.
