Još u vrijeme otkrića magnetne sile, vjerovalo se da ta nevidljiva energija ima neko ljekovito svojstvo. Pokušaji njenog korištenja u liječenju su kretali od postavljanja jednostavnih stalnih magneta na oboljele dijelove tijela, pa sve do postavljanja cijelog tijela u jedno veliko konstantno magnetno polje. Već su tada zabilježeni prvi slučajevi izlječenja i poboljšanja stanja kod bolesti kod kojih se to nikako ne bi moglo očekivati. No, problem je bio placebo, odnosno sposobnost tijela za samoizlječenje ako je čovjek uvjeren da mu jedan način liječenja uistinu pomaže. Na taj je način u 18. stoljeću Mesmer uvelike kompromitirao magnetizam (u ovom slučaju elektromagnetizam) kao terapiju svojim “čudesnim” izlječenjima koje je izvodio u Parizu i Beču.
